"I mora priznati sama sebi da je sretna. Prošlo je skoro 4 mjeseca otkako se prepustila dečku koji joj se sviđao mjesecima i koji zapravo nikada nije odustao od nje, a ona je imala taj osjećaj.
Lijepo joj je s njime sada, mada joj je trebalo neko vrijeme da se privikne da je sve to stvarno, da je nekome doista stalo do nje.
I uživa kad ju ljubi, kad ju gleda, kad joj se smiješi...
I voli trenutke kad se izležavaju na njegovom kauču ispod deke i pričaju o raznim glupostima.
Voli čak i kad šute i može čuti njihovo disanje.
Obožava slušati njegove otkucaje srca i biti nasloljena na njegovim prsima.
Obožava zaspati pored njega, ispod debele deke i probuditi se znajući da to nije san.
I mrzi dane kad joj užasno fali i kad ne može biti uz njega kad joj se prohtije, ali pomalo se navikava na to. Shvaća razloge i da bi se čak i trebala zabrinuti da ne osjeća da joj nedostaje.
I voli. Zna da voli napokon iskreno nakon duže vremena. I zna da je voljela...."
„I sama je počinjala shvaćati da nije bila dobro, da je zapravo cijelo vrijeme bila izgubljena. Činila je stvari, pijana, koje trijezna ne bi mogla i nikada joj se to ne bi sviđalo, ali s vremenom se navikla.
Voljela je živjeti unatoč tome što je činila stvari za koje se sljedeći trenutak kajala. Voljela je izlaziti vani s prijateljicama i vratiti kad bi ljudi odavno bili na poslu, a sunce bi već grijalo asvalt.
Voljela je život nakon prvog ozbiljnog dečka kojoj je slomio srce, no...
Jednog se jutra probudila ponovno pripita kad je morala na posao i nije se osjećala nimalo ugodno. Osjećala se poput krpse iskorištene previše puta i bačene sa strane. Čak se i rasplakala kad je shvatila da ju je ponovno još jedan dečko povrijedio, da je zapravo sve do sada imala propale avanture gdje bi jedino ona izašla kao gubitnik.
Jedva je čekala da dođe kod kuće, odmori se i naspava i znala je da je sutra novi dan.“